The Sun watches what I do, but the Moon knows all my secrets

Pages

Search This Blog

Tuesday, 13 February 2018

How did all my dreams turn to nightmares? - EDD vol. 3



Promijenila sam se. Bolesti su me promijenile. Nisam više ona povučena osoba koja jedva izgovori dobar dan jer se boji da će je netko krivo pogledati. Mada sam još uvijek blijeda.


Trenutno sjedim na krevetu pišući ovaj post, a u glavi mi se vrte svakave misli, anksioznost me obuzela kao i svake večeri, ali nedam se, pjevam "Don't stop me now" od Queen iako ne znam pol teksta, i plešem koliko se može u krevetu (ovo je krivo zvučalo).

U ovih dva mjeseca toliko se stvari desilo u mom životu, neke dobre, a neke loše. Jebiga, to je život, ne Pedest nijansi sive.

Od relapsa svih boleština koje sam nakupila u zadnje dvije godine (poremećaj prehrane i anksiozni poremećaj) do potrage za "izgubljenom" polusestrom, do ponovnog uspostavljanja kontakta s tatom...
Ima puno toga, pa neću odugovlačiti.

Početak godine je sam po sebi dosta napet, a da ne govorim o početku polugodišta.
Otišla sam jedan dan u školu i super je prošlo, skoro su pozvali hitnu :D
U školi sam cijeli sam dan jela, dosta crne čokolade da mi se povisi šečer u krvi, ali me prije ručka  uhvatila takva slabost da mi se počelo vrtjeti u glavi i mutiti pred očima. Nastala je cijela zbrka oko toga, jer sam bila hospitalizirana prije manje od mjesec dana, pa je škola inzistirala da nazove hitnu dok sam ja inzistirala da odem na ručak jer sam znala da će mi biti bolje kad pojedem nešto "jače".
Kad sam pojela, slabost i vrtoglavica je prestala, ali sam bila užasno umorna i jedva sam držala oči otvorene taj jedan sat poslje ručka. Kad sam došla doma, izgledala sam ko da sam se upravo vratila iz ludnice. Podočnjaci do poda, bila sam blijeda ko krpa, a oči su mi bile izmučene.

Nakon mnogo sati razgovora s psihijatrom i liječnicom, odlučila sam da ću pauzirati godinu jer nisam u stanju polagati nastavu.

Iz bolnice sam puštena prerano. Trebala sam još dobiti 4, a dobila sam 2 kile, ali kako je bio Božić, pustili su cijeli odjel doma te samo oni koji su trebali su se vratili.

Dolazimo do sljedeće stavke, a to je moj tata. Mama ga je ostavila kad sam imala 3 godine. Svih ovih godina se pokušavao povezati samnom, ali znajući tko je on i što je napravio drugima jednostavno nisam željela da se povežem s njime. Jedan je od onih tipova koji misle da znaju sve, a nemaju pojma ni o suhoj šljivi.

Kada sam završila u bolnici, morao je obuzdati svoj ego i staviti ga po strani.
Ne shvaćajući kakva je situacija, kada me je vidio u bolnici sa sondom u želudcu, shvatio je ozbiljnost situacije.
Cijeli se odjel družio za vrijeme boravka, imam predivne uspomene od tamo, a to je njemu očito smetalo, ili se želio iskazati, pa je u bolničkoj sobi, s drugim pacijentima i njihovim posjetiteljima počeo vikati na mene, pa ga je sestra pozvala van, a kad se vratio bio je manji od makova zrna. Not today, bitch!

Nakon puno svađanja o mojem polaganju razreda, gdje je svašta pokušavao; i glumiti boga oca (to pali kod druge polusestre, ali ja sam tvrđi orah), i ucjenjivati me (dat će mi broj od moje polusestre ako završim razred), pa čak i prijetiti, toliko sam se iznervirala u jednom trenutku da sam mu rekla sve o mojim bolestima jer nije ni želio pročitati moje nalaze. Da je prestanak jedenja znak da ne želim živjeti, jer čovjek ne može preživjeti bez hrane, a ja sam ubrzo i postala svjesna toga, i što sam više upadala u začarani krug, postalo mi je svejedno hoću li živjeti ili ne. I na kraju, da se od izgladnjivanja umire. Ne od gladi, jer sam jela u malim količinama, već od srčanog udara.
Kad osoba ne unosi hranu u sebe, prvo tijelo troši zalihe masti te dolazi do mršavljenja, a kada potroši sve masti, počinju se trošiti mišići. Srce je mišić, a ono se tada najviše troši te može doći do srčanog udara koje će pothranjeno tijelo teško preživjeti.
Nisam sigurna da li on razumio sve što sam mu ispričala, jer je to jako puno informacija, ali je skužio da se od toga umire, pa je ostao u malom šoku, kao i svi kojima objasnim što se dešava samnom.

Počela sam svakog jutra raditi jogu, jer se činila bolje rješenje od Misara ili Fevarina,.
Još uvijek me bole mišići od napora, ali se totalno isplati! Jutro i večer su najgora doba jer sam tada najviše anksiozna, a nakon joge sam opuštena i ne toliko depresivna, ako me razumjete.

Najgore još nije prošlo, ali se nekako držim i okružujem dobrim ljudima koji su mi najveća potpora, a vi ste jedni od njih! Zaista, ostavljate mi predivne poruke koje mi uljepšaju dan.

<3

M.

Instagram: @_moonstears_
Facebook: moonstears












23 comments:

  1. Znači ti si jedna predivna osoba kojoj se je hrpa loših stvari dogodila! No, preživjela si! Vjerujem da si sada jača te da ćeš s vremenom totalno pobijediti svoju bolest. Stvarno ne znam kako bih se ja nosila s ovom situacijom. Samo jako! <333

    ReplyDelete
  2. Predivan post! Divim se hrabrosti da ovo napišeš i hrabrosti da se izdigneš i pokažeš koliko si jaka. Bravo! :)

    Chic Cappuccino

    Kiss! :)

    ReplyDelete
  3. Izgleda da se loše stvari dešavaju dobrim ljudima.Drago mi je da si pregrmela to,i da sada nastavljaš sa životom.Nemoj da odustaneš!Odličan post.<3
    Visit my blog:justbebeworld.blogspot.rs

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nije još gotovo, ali ide na bolje:)

      Delete
  4. Mislim da je najmanje što sada možeš da uradiš da se distanciraš od takvih ljudi koji bukvalno kao da isijaju energiju iz drugih. Odličan izbor je joga, ja ti preporučujem da nađeš na Youtube-u meditacije, staviš slupalice, opustiš se i prepustiš instrukcijama koje slušaš. Nakon dvadesetak minuta si kao nova, ja to gotovo radim svako veče pred spavanje a i kad god me uhvati neka kriza. Borila sam se i ja sa anksioznošću i sada mi je mnogo bolje ali i dalje se trudim da se kontrolišem, jer mi se nekada na momente javlja još uvek. Takođe ti mnogo preporučujem kanal Safari duha na jutjubu, sigurno si već čula za Anu Bučević, a ako nisi obavezno pogledaj, Biće ti bolje, verujem! Imaš dovoljno hrabrosti, i odlučan karakter, nemoj gasiti svoj život svesno zbog osoba koje ni nemaju sopstveni. Uživaj i bori se, jednog dana se sve isplati, veruj mi! I zapamti jednu prelepu rečenicu Viktora Igoa (koju ja sebi svakoga dana ponavljam) :

    - Najlepše godine su one koje tek treba da se prožive -

    šaljem ti zagrljaj! <3


    Today: Casual

    ReplyDelete
    Replies
    1. This comment has been removed by the author.

      Delete
    2. Hvala na ovakvom divnom komentaru! Prvo sam pokušala meditirati na sve moguće načine, ali nisam uspjela, uvijek bih postala anksioznija nego prije. Hvala na preporukama <3

      Delete
  5. Sjajan post, draga moja. Drago mi je da si se izborila sa svim bolestima, i nadam se da si sada dobro.

    New post is on my blog: Valentine's Day Playlist

    ReplyDelete
  6. Znala sam iz ranijih postova da imas poremecaj sa ishranom, ali nisam imala pojma da je ovako ozbiljno. Ovaj post me je prepao. Ne mogu da verujem koliko si ostala jaka posle svega. A i trebalo je mnogo hrabrosti sa se napise ovakav post i podeli se sve sa nama. Saljem ti mnogo ljubavi i zelim ti sa prebrodis sve i izadjes otatle snaznija i fizicki i psihicki ❤ Post me je rasplakao inace. Razmisljala sam da li da ti napisem to, jer ne znam koliko bi ti znacilo, ali hocu da ti kazem da se saosecam sa tobom, kao i mnogo tvojih citalaca i svi smo uz tebe ❤ Drzi se ❤❤😊

    mellowcent.blogspot.rs

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti! Vi mi dajete najviše snage <3

      Delete
  7. Draga moja, žao mi je što si bolesna :/ često mislim na tebe, jer si u zdanjih par postova pričala o anksioznosti (koju i sama ponekad imam), ali i o tom poremećaju prehrane, o kojem također mnogo znam. Šteta što je tvoj otac postupio tako loše prema tebi, a vjerovala ili ne i tu te razumijem, jer ni ja ne viđam svog oca i ne podnosim ga baš kao i ti. Ipak, zdravlje ti treba biti na prvom mjestu, a to što ćeš pauzirati jednu godinu je najmanje važna stvar. Čuvaj se i drži se, uz tebe smo :D

    Delilah's Stories | Filmtastično

    ReplyDelete
    Replies
    1. Sve nas je više s rastavljenim roditeljima! Hvala ti <3

      Delete
  8. Prvi put sam na tvom blogu i mogu reći da sam oduševljena. Ti si jedna veoma jaka osoba, i jako mi je drago što i sa drugima deliš svoju priču jer definitivno nisi jedina koja ima ovakve ili slične probleme. Mnogo mi je žao što ti se sve ovo izdešavalo, ali znaj da će biti bolje, mora biti. Ukoliko ti treba ikakva pomoć, ili jednostavno želiš da pričaš sa nekim, znaj da sam ja uvek tu (možeš me potražiti na Instagramu i poslati mi poruku, username mi je ana.arsic04). Veliki pozdrav i stay strong :*


    http://jednostavnoana.blogspot.com/

    ReplyDelete
  9. Divan post! Slike su odlicne :)
    Ako zelis da se medusobno zapratimo, ostavi komentar i klikni na linkove na kraju --> http://beautyshapes3.blogspot.hr/2018/02/royal-turtleneck-sweater-outfit-zaful.html#comment-form

    ReplyDelete
  10. Jao, dušo moja, kroz šta sve ti prolaziš. Svaka ti čast što si, pored svega, ostala jaka, i što se bez obzira na sve boriš, hrabro i bez predaje.
    Ja ću ti uvjek pružati podršku, jer znam da si jako dobra osoba, hrabra i jaka, bez obzira na sve muke koje te ne puštaju.
    Ja ti želim puno sreće u životu, da brzo ozdraviš, i da te sve tvoje muke što prije napuste. Ostani ustrajana i hrabra kao što si do sada bila, svi smo uz tebe. :) ♥

    Amaterska Umjetnost

    ReplyDelete
  11. Devojko, ja te ne poznajem i žalim zbog toga. Malo je osoba poput tebe. Da mogu da napišu svoju priču iskreno, da budu hrabri. Moraš biti još hrabrija da bi ti život bio bolji. Bori se za sebe i za one koje voliš. Misli na svoju budućnost, jer još uvek si mlada da bi završila sa svojim životom. Toliko toga je ispred tebe. Neka te to uvek motiviše. Veoma mi je žao zbog svega što si doživela, ali to je sudbina i nju ne možemo izbeći. Veruj mi, doći će bolja vremena i svi ovi trenuci će biti samo gorka prošlost.

    Ako želiš pogledaj moj blog, nova sam
    moderna-tinejdzerka.blogspot.com

    ReplyDelete
  12. Čovjek shvati neke stvari i doživi velike promjene kada se razboli. Tada imamo tooliko vremena da razmišljamo da to nije normalno, ali je problem što to vrijeme ne nalazimo dok smo zdravi. Na žalost to ne shvataju ljudi koji tebi, tako divnoj i hrabroj, crpe i ono malo energije koja ti daje snagu za dalja. Pokušaj da ih ignorišeš i da se distanciraš zauvijek. Divna si i zaslužuješ mnogo bolje i mnogo više pozitive u svom životu. Ljubim te puno i brzo nam ozdravi, vrati osmjeh na lice i uživaj u životu jer on je lijep samo ako ga gledamo kroz ljepotu našiih očiju. Ne poznajem te dovoljno, ali vjerujem da imaš najdivniji pogled :*

    ReplyDelete

Copyright @ moonstears. Blog Design by KotrynaBassDesign